山东省食品安全委员会出台工作规则 提高效能
République Togolaise Togoanska Republika | |
---|---|
Geslo: Travail, Liberté, Patrie (francuski: Rad, sloboda, domovina) | |
Himna: "Salut à toi, pays de nos a?eux" | |
Glavni grad | Lomé |
Slu?beni jezici | francuski |
Leaders | |
Utemeljenje | Od Francuske 27. travnja 1960. |
Povr?ina | |
? Vode (%) | 5 |
Stanovni?tvo | |
? Popis iz 2002 | 5.556.812 (124.) |
? Gusto?a | 98 /km2 |
Valuta | CFA franak |
Pozivni broj | 228 |
Veb-domena | .tg |
Togo je dr?ava u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a grani?i na zapadu s Bjelokosnom Obalom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Togo je me?u dr?avama svijeta povr?inom najsli?niji Hrvatskoj (ve?i je za 243 km²).
Zemlja se prostire u smjeru sjever-jug u duljini od oko 550 km, s ?irinom od 40 do 130 km. Zbog izdu?enog oblika Togo zahva?a vi?e zemljopisnih zona koje se nastavljaju iz susjednih zemalja: na krajnjem jugu nalazi se obalna nizina s plitkim lagunama, na sjeveru i jugu reljef je ravan ili valovit (sjevernu ravnicu pokriva savana), dok se u sredi?tu i na krajnjem sjeverozapadu teren izdi?e (najvi?a to?ka Agou, 986 m).
O povijesti Toga pre dodira s Europljanima malo je poznato. U 18. stolje?u obalu dana?njeg Toga kontrolisala je Danska, ali krajem 19. veka u velikom talasu evropske kolonizacije ovo je podru?je zauzela Nema?ka. Nema?ki Togo uklju?ivao je i isto?ni deo dana?nje Gane. Posle Prvog svetskog rata koloniju su poeelile Velika Britanija kojoj je pripao zapadni deo i Francuska koja je dobila istok s ve?inom prometne infrastrukture koju su izgradili Nijemci.
Kad su se 1950-ih afri?ke zemlje po?ele pripremati za dekolonizaciju, postavilo se pitanje sudbine podijeljenog Toga. Britanski se Togo na plebiscitu 1956. izjasnio za priklju?enje britanskoj Zlatnoj obali i dvije su kolonije stvorile neovisnu Ganu. U francuskom je dijelu 1960. progla?en samostalni Togo. Godine 1963. u dr?avnom je udaru svrgnut i ubijen prvi predsjednik Sylvanus Olympio, a 1967. u novom je udaru na vlast do?ao na?elnik glavnog sto?era oru?anih snaga, potpukovnik (kasnije general) étienne Eyadéma.
Eyadéma se kombinacijom klijentelizma i represije odr?ao na vlasti sve do smrti u velja?i 2005. po ?emu je rekorder me?u afri?kim vo?ama. Godine 1974. proveo je afrikanizaciju svih osobnih imena u zemlji, promijeniv?i vlastito u Gnassingbé. Tijekom 1970-ih stanje togoanskog gospodarstva pobolj?alo se zahvaljuju?i prihodima od fosfata, ali kad su po?etkom 80-ih cijene fosfata na svjetskom tr?i?tu pale Togo je zahvatila duboka gospodarska kriza. Eyadéma je uspio pre?ivjeti val demokratizacije u Africi 1990-ih i pobijediti na trima izborima koje su me?unarodni promatra?i raznoliko ocijenili. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je sin Faure Gnassingbé.
Stanovni?tvo Toga sastoji se od oko 20 etni?kih skupina. Dvije najve?e su narod Ewe koji ?ivi na jugu i Kabye sa sjevera. Ova su dva naroda u nedavnoj togoanskog povijesti ?esto bila politi?ki sukobljena (dugogodi?nji predsjednik Eyadéma pripadao je narodu Kabye i mnogi su ga optu?ivali za favoriziranje sjevernog dijela zemlje). Jezici Ewea i Kabyea slu?e i me?usobnom sporazumijevanju manjih skupina. Francuski je jezik uprave i vi?eg obrazovanja.
Vjerski, vi?e od polovice stanovnika pripada doma?im religijama. Kr??ana je ne?to manje od 30%, a muslimana oko 20%.
Togoansko gospodarstvo temelji se na komercijalnoj i nekomercijalnoj poljoprivredi te rudarstvu i trgovini. Najva?nije izvozne kulture su pamuk, kava i kakao. Izvoze se i fosfati.
BDP je za 2004. procijenjen na 1600 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).