中国使馆提醒中国公民谨慎前往马尔代夫首都

Albert Einstein
Slikao Oren J. Turner (1947.)
Ro?enje	14. o?ujka 1879. Ulm, Njema?ka (tada Njema?ko Carstvo)
Smrt	18. travnja, 1955. Princeton, NJ, Sjedinjene Dr?ave
Dr?avljanstvo	njema?ko (1879.–96., 1914.–33.) ?vicarsko (1901.–55.) ameri?ko (1940.–55.)
Etnicitet	?idov
Polje	fizika
Institucija	?vicarski patentni ured (Berne) Sveu?ili?te u Zürichu Sveu?ili?te Charles u Pragu Pruska akademija znanosti Institut Kaiser Wilhelm Sveu?ili?te u Leidenu Institut za napredna istra?ivanja
Alma mater	ETH Zürich
Akademski mentor	Alfred Kleiner
Poznat po	Op?a teorija relativnosti Specijalna teorija relativnosti Brownovo gibanje Fotoelektri?ni efekt Ekvivalencija mase i energije Einsteinove jednad?be polja Teorija ujedinjenog polja Bose-Einsteinova statistika EPR paradoks Bose-Einsteinov kondenzat
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku (1921.) Copley medalja (1925.) Max Planck medalja (1929.)

百度 “岁除则奉列圣列后以合祭，越日敛而藏焉。

Albert Einstein (Ulm, 14. o?ujka 1879 – Princeton, 18. travnja 1955) bio je teorijski fizi?ar, jedan od najve?ih umova i najzna?ajnijih li?nosti u povijesti svijeta. Ro?en je u 14. o?ujka 1879. godine u Ulmu, u Njema?koj, a umro je 18. travnja 1955. godine u Princetonu u New Jerseyju, u Sjedinjenim Ameri?kim Dr?avama.

Albert Einstein formulirao je posebnu i op?u teoriju relativnosti kojima je uveo revoluciju u modernu fiziku. Pored toga, doprinio je napretku kvantne teorije i statisti?ke mehanike. Iako je najpoznatiji po teoriji relativnosti (posebno po ekvivalenciji mase i energije E=mc²), Nobelova nagrada za fiziku mu je dodijeljena 1921. godine za obja?njenje fotoelektri?nog efekta (rada objavljenog 1905. u Anno Mirabile ili ?Godini ?uda“) kao i za doprinos razvoju teorijske fizike. U narodu, ime ?Einstein“ je sinonim za ?ovjeka visoke inteligencije ili za genija.

Predmet njegovih istra?ivanja bile su kapilarne sile, posebna teorija relativnosti (kojom je ujedinio zakone mehanike i elektromagnetike), op?a teorija relativnosti, kozmologija, statisti?ka mehanika, Brownovo gibanje, kriti?na opalescencija, vjerojatnost elektronskih prijelaza u atomu, problemi probabilisti?ke interpretacije kvantne teorije, termodinamika svjetlosti pri maloj gusto?i zra?enja, fotoelektri?ni efekt, fotoluminiscencija, fotoionizacija, Voltin efekt, stimulirana emisija zra?enja, ujedinjene teorije polja, unifikacija bazi?nih fizikalnih koncepata preko njihove geometrizacije itd.

Biografija

Djetinjstvo i srednjo?kolsko doba

Hermann Einstein Albertov otac		Pauline Koch Albertova majka

Albert Einstein je ro?en 14. o?ujka 1879. godine, otprilike u 11:30 sati, u ?idovskoj obitelji, nastanjenoj u gradu Ulm u pokrajini Württemberg, ?to je oko 100 km isto?no od Stuttgarta. Njegov otac bio je Hermann Einstein, po zanimanju trgovac, koji se kasnije bavio elektrokemijskim poslovima, a majka mu je bila Paulina Einstein, djevoja?ko Koch. Oni su se vjen?ali u Stuttgart-Bad Cannstattu. Po Albertovom ro?enju, njegova majka navodno je bila prepla?ena, jer je mislila da je glava njenog novoro?en?eta previ?e velika i da je lo?e oblikovana. Po?to je veli?ina njegove glave, ?ini se, bila manje vrijedna pa?nje kako je on bivao stariji (?to je o?igledno sa svih fotografija na kojima se vidi da mu je glava bila proporcionalna veli?ini tijela u svim periodima ?ivota), ovu njegovu "osobinu" na dalje su tretirali kao neku vrstu benigne makrocefalnosti odnosno smatrali su da proporcije njegove glave nisu ni u kakvoj vezi sa nekom eventualnom bole??u, niti da imaju bilo kakvog utjecaja na njegove kognitivne sposobnosti.

Albert Einstein kao dijete, ovo je ujedno i najstarija postoje?a slika Alberta Einsteina.

Jo? jedan, poznatiji, aspekt Einsteinovog djetinjstva predstavlja ?injenica da je on progovorio kasnije nego ve?ina prosje?ne djece. Einstein je sam tvrdio da nije progovorio prije svoje tre?e godine i da je i tada to nevoljko radio sve do uzrasta od devet godina. Zbog ovog Einsteinovog zakasnjelog razvoja govornih sposobnosti i njegove kasnije dje?a?ke sklonosti da izbjegava svaku temu u ?koli koja mu je dosadna, a da se intenzivno koncentrira samo na ono ?to ga interesira, neki od njegovih poznavalaca iz tog vremena, kao na primjer jedna obiteljska ku?na pomo?nica, sugerirali su ?ak da je on mo?da retardiran. Ovo posljednje zapa?anje nije, me?utim, bilo i jedino u Einsteinovom ?ivotu koje je i?lo za tim da mu se prika?e nekakvi kontroverzni epiteti ili da se etiketira nekom "patolo?kom naljepnicom". Po?to se nitko od ?lanova Albertove obitelji nije strogo pridr?avao ?idovskih vjerskih obi?aja, i za njega je bilo dozvoljeno da poha?a katoli?ku osnovnu ?kolu. Iako mu se u po?etku nisu ba? svi?ale sve lekcije koje je ?uo u toj ?koli, a nerijetko ih je i propu?tao, on je kasnije, na primjer, ?esto nalazio veliko zadovoljstvo i utjehu u Mozartovim violinskim sonatama.

Kada je Einsteinu bilo pet godina, njegov mu je otac pokazao mali d?epni kompas i Einstein je tada shvatio da ne?to u "praznom" prostoru djeluje na magnetnu iglu kompasa, da bi kasnije ovaj do?ivljaj opisao kao najve?i doga?aj njegovog ?ivota. On je, zabave radi, pravio modele i mehani?ke spravice pokazuju?i tako od malena velike tehni?ke i matemati?ke sposobnosti.

Po?ev?i od 1889. godine, student medicine po imenu Max Talmud (kasnije Talmey), koji je ?etvrtkom nave?er posje?ivao Einsteinove u periodu od ?est godina, upoznaje Einsteina sa klju?nim znanstvenim i filozofskim tekstovima, uklju?uju?i Kantovu Kritiku ?istog uma. Dvojica njegovih ujaka na dalje ?e "hraniti" ovu njegovu intelektualnu radoznalost, tijekom njegovog kasnijeg djetinjstva i perioda rane adolescencije, nabavljaju?i mu ili mu preporu?avaju?i za ?itanje knjige iz oblasti znanosti, matematike i filozofije. Einstein je poha?ao Gimnaziju Luitpold, gdje je stekao relativno napredno i, za to vrijeme, moderno obrazovanje. S u?enjem matematike zapo?eo je negdje oko dvanaeste godine (1891.), u?e?i samostalno iz ?kolskih ud?benika Euklidovu geometriju u ravnini, a infinitezimalni ra?un po?eo je izu?avati ?etiri godine kasnije. Einstein je shvatio kolika je mo? aksiomatskog, deduktivnog, razmi?ljanja prou?avaju?i Euklidove Elemente, koje je on nazivao "svetom geometrijskom knji?icom". Dok je bio u gimnaziji, Einstein se ?esto sukobljavao sa ?kolskim autoritetima i vrije?ao upravu, vjeruju?i da je duh u?enja i kreativnog razmi?ljanja izgubljen uslijed nastojanja na ?istoj memorizaciji gradiva.

Einstein u dobi od 14 godina, fotografiran malo prije odlaska obitelji Einstein u Italiju.

Godine 1894., nakon propasti elektrokemijskih poslova njegovog oca Hermanna, Albert se seli iz Münchena u Paviju, talijanski grad blizu Milana. Einsteinov prvi znanstveni rad, pod nazivom "Istra?ivanje stanja etera u magnetskom polju", bio je ujedno tada napisan i za jednog od njegovih ujaka. Albert je ostao u Münchenu ?ele?i zavr?iti ?kolu, ali je zavr?io samo jedan semestar, prije nego ?to je napustio gimnaziju u prolje?e 1895., da bi se pridru?io svojoj obitelji u Paviji. On napu?ta ?kolu godinu i pol dana prije zavr?nih ispita, ne govore?i o tome ni?ta svojim roditeljima, uvjeravaju?i ?kolsku upravu da mu dozvole odlazak uz pomo? lijekarskog uvjerenja dobivenog od jednog prijateljski nastrojenog lije?nika. Ali to je ujedno zna?ilo i da ne?e dobiti svjedod?bu o zavr?enoj srednjoj ?koli. Te godine, u uzrastu od 16 godina, on stvara misaoni eksperiment poznat kao Einsteinovo ogledalo. Zure?i u ogledalo, on je poku?avao doku?iti ?to bi se dogodilo sa njegovom slikom u zrcalu ako bi se on po?eo kretati brzinom svjetlosti. Njegov zaklju?ak, da je brzina svjetlosti neovisna o brzini promatra?a (brzine njenog izvora), koji je, izme?u ostalog, bio potaknut i ovim razmi?ljanjem, kasnije ?e postati jedan od dva postulata specijalne relativnosti.

Mada je pokazao odli?an uspjeh na matemati?kom i znanstvenom dijelu prijemnog ispita za upis na Savezni politehni?ki institut u Zürichu, dana?nji ETH Zürich, njegov neuspjeh u dijelu ispita iz slobodnih vje?tina osujetio je ove njegove planove. Njegova ga obitelj tada ?alje u Arau, u ?vicarskoj, da zavr?i srednju ?kolu. Tada postaje jasno da on ne?e biti in?enjer elektrotehnike, kao ?to se njegov otac dotada nadao. Tamo, on slu?a povremena predavanja iz Maxwellove elektromagnetne teorije i kona?no prima svoju diplomu u rujnu 1896. godine. U to vrijeme on stanuje u obitelji profesora Josta Wintelera gdje se zaljubljuje u Sofiju Winteler, k?erku profesora Wintelera. Einsteinova sestra Maja, koja je vjerojatno bila njemu najbli?a osoba u to vrijeme, kasnije ?e se udati za Wintelerovog sina Paula, a Einsteinov prijatelj Michele Besso o?enit ?e Wintelerovu drugu k?erku, Annu. Einstein se u listopadu upisuje na Savezni politehni?ki institut i prelazi u Zürich, dok Sofia odlazi u Olsberg gdje je ?eka posao u?iteljice. Iste godine on obnavlja svoje njema?ko dr?avljanstvo.

U jesen 1896., Srpkinja Mileva Mari? zapo?inje svoje studije medicine u Zürichu, da bi se ve? poslije prvog semestra prebacila na Savezni politehni?ki institut gdje, kao jedina ?ena upisana te godine, studira na istom smjeru kao i Albert. Milevino dru?enje s Albertom razvit ?e se u pravu ljubavnu romansu tijekom sljede?ih par godina, unato? negodovanju Albertove majke kojoj je smetalo to ?to je ona previ?e stara za njega, ?to nije ?idovka i ?to ima fizi?ku manu (jedna noga bila joj je ne?to kra?a od druge).

Godine 1900., Einstein je stekao diplomu Saveznog politehni?kog instituta koja mu je omogu?avala da se bavi nastavnim radom. Iste godine on prijavljuje za objavljivanje svoj prvi rad o kapilarnim silama, pod naslovom "Rezultati promatranja kapilarnih pojava" ("Folgerungen aus den Capillarit?tserscheinungen"). U ovom svom radu, on poku?ava ujediniti razli?ite zakone fizike, dakle ?ini poku?aj u onome ?to ?e bez prekida nastojati tijekom cijelog svog ?ivota. Preko svoga prijatelja, in?enjera Michelea Bessoa, Einstein ?e se upoznati sa djelom Ernsta Macha, kojeg ?e kasnije nazivati "najboljom rezonatorskom kutijom Europe" za fizikalne ideje. Tijekom tog vremena, Einstein razmjenjuje i dijeli svoje znanstvene zanimacije sa grupom bliskih prijatelja, uklju?uju?i Bessoa i Milenu. Oni tada sami sebe nazivaju "Olimpija Akademijom". Einstein i Milena dobivaju u to vrijeme izvanbra?nu k?erku, Lieserl Einstein, ro?enu u sije?nju 1902. Sudbina ovoga djeteta do danas je nepoznata. Neki vjeruju da je ona umrla odmah po ro?enju, dok drugi vjeruju da su je roditelji dali na usvajanje.

Zaposlenje i doktorat

Einstein poslije diplomiranja nije mogao odmah na?i nastavni?ko zaposlenje, ponajvi?e zato ?to je kao mladi? svojom drsko??u o?igledno iritirao ve?inu svojih profesora. Otac prijatelja iz razreda mu je pomogao da se domogne zaposlenja kao pomo?ni tehni?ki ispitiva? u ?vicarskom patentnom birou 1902. godine. Tu je Einstein procjenjivao vrijednost patenata raznih pronalaza?a, koji su se prijavljivali u ovaj biro, kao i mogu?nosti primjene tih patenata u tehni?kim ure?ajima, radio je dakle posao koji je ipak zahtijevao poznavanje njegove struke - fizike. Posebno je bio zadu?en za ocjenjivanje patenata koji su u nekoj vezi sa elektromagnetnim ure?ajima. On je ovdje morao nau?iti kako raspoznati su?tinu primjene patenta usprkos, ponekad, veoma ?turom opisu, a i njegov direktor pou?io ga je kako da ?samog sebe izrazi korektno“. Dok je ocjenjivao prakti?nost njihovog rada on je povremeno i ispravljao gre?ke u njihovim dizajnima.

Einsteinova prva supruga, srpska matemati?arka Mileva Mari?.

Einstein je 6. sije?nja 1903. o?enio Milevu Mari?. Einsteinova ?enidba s Mari?evom, koja je bila matemati?arka, predstavljala je u isto vrijeme i osobno, ali i intelektualno partnerstvo i vezu. Einstein je za Milevu govorio:

Ona je stvorenje jednako meni samom i koje je jednako neovisno i jako kao ?to sam i ja.

Ronald W. Clark, Einsteinov biograf, tvrdi da distanca koja je postojala u Einsteinovom braku sa Milevom, za njega bila prijeko potrebna, jer da bi upotpunio svoj rad on je morao posti?i neku vrstu intelektualne izolacije. Abram Joffe, sovjetski fizi?ar koji je poznavao Einsteina, u jednoj osmrtnici pi?e o njemu “Autor radova iz 1905. bio je... birokrat u Patentnom birou u Bernu, Einstein-Mari?”, i ovo je nedavno bilo uzeto kao dokaz suradni?ke strane njihove veze. Me?utim, prema Albertu A. Martínezu iz Centra za studije Sveu?ili?ta Einstein u Bostonu, Joffe je jedino time pripisao autorstvo Einsteinu, jer, kako on misli, bio je to uvrije?eni ?vicarski obi?aj da se dodaje ?enino prezime iza mu?evljevog imena. Ipak, razmjeri Milevinog utjecaja na Einsteinovo djelo jo? uvijek su kontroverzno i diskutabilno pitanje.

Godine 1903., Einsteinovo zaposlenje u ?vicarskom patentnom birou postalo je stalno, mada ga je unapre?enje mimoi?lo sve dok “se u potpunosti ne usavr?i za strojarsku tehnologiju”. On svoj doktorat sti?e pod mentorstvom Alfreda Kleinera na Sveu?ili?tu u Zürichu, nakon prijavljivanja svoje doktorske teze pod nazivom "Jedno novo odre?ivanje molekularnih dimenzija" ("Eeine neue Bestimmung der Moleküldimensionen") iz 1905. godine.

1905. - "?udesna godina" (Anus Mirabilis)

Tijekom 1905. godine, u svoje slobodno vrijeme, Einstein je napisao ?etiri ?lanka koja su poslu?ila u osnivanju moderne fizike, bez mnogo znanstvene literature na koju bi se mogao pozvati, ili mnogo kolega znanstvenika sa kojima bi o tome mogao prodiskutirati. Ve?ina fizi?ara se sla?e da su tri od ova ?etiri ?lanaka (oni o Brownovom gibanju, fotoelektri?nom efektu i posebnoj relativnosti) zaslu?ivali da budu nagra?eni Nobelovom nagradom. Ali samo rad o fotoelektri?nom efektu bio je spomenut od strane Nobelovog komiteta prilikom dodeljivanja nagrade, jer je u to vreme samo iza njega stajalo mnogo neospornih, eksperimentalnih, dokaza, dok je za druge Einsteinove radove Nobelov komitet izrazio mi?ljenje da bi oni trebali biti potvr?eni u budu?nosti.

Netko bi mogao smatrati ironi?nim ?to je nagrada dodeljena za fotoelektri?ni efekt, ne samo zato ?to je Einstein najvi?e poznat po teoriji relativnosti, nego i zato ?to je fotoefekt kvantni fenomen, a Einstein je, zbog ne?ega, kasnije postao razo?aran putem kojeg kvantna teorija zauzela u svojem daljnjem razvoju. Einstein je ove znanstvene radove objavio u ?asopisu Annalen der Physik. Uobi?ajeno je da se oni danas nazivaju znansvteni radovi Annus Mirabilis (od latinske fraze Annus mirabilis ?to na latinskom zna?i “Godina ?uda”). Me?unarodna unija za ?istu i primenjenu fiziku (IUPAP) obilje?ila je 100. godinu od objavljivanja njegovih opse?nih radova 1905. kao Svjetsku godinu fizike 2005. (World Year of Physics 2005).

Einstein sa Pieterom Zeemanom i Paulom Ehrenfestom u Amsterdamu oko 1920.

Prvi rad, nazvan "O jednom heuristi?kom gledanju na proizvodnju i transformaciju svjetlosti" ("über einen die Erzeugung und Verwandlung des Lichtes betreffenden heuristischen Gesichtspunkt") bio je posebno citiran u priop?enju povodom dodjele Nobelove nagrade. U ovom radu, Einstein pro?iruje Planckovu hipotezu ($E=h\nu$) o diskretnim djeli?ima energije, na svoju vlastitu hipotezu da se elektromagnetska energija (svjetlost) tako?e emitira iz materije ili apsorbira u diskretnim djeli?ima, kvantima, ?iji je iznos $h\nu$ (gdjе je $h$ Planckova konstanta, a $\nu$ je frekvencija svjetlosti) predla?u?i tako novi zakon:

$E_{\mathrm {max} }=h\nu -P\,$

kao obja?njenje fotoelektri?nog efekta, jednako kao i svojstava drugih pojava fotoluminiscencije i fotoionizacije. U kasnijim radovima, Einstein koristi ovaj zakon da opi?e Voltin efekt (1906.), nastanak sekundarnih katodnih zraka (1909.) i visokofrekventnu granicu zako?nog zra?enja (1911.). Klju?ni Einsteinov doprinos je u njegovom tvr?enju da je kvantizacija energije uop?e, su?tinsko svojstvo svjetlosti, a ne samo, kao ?to je Max Planck vjerovao, neka vrsta ograni?enja u interakciji izme?u svjetlosti i materije. Jedan drugi, ?esto previ?ani, doprinos ovoga rada predstavlja Einsteinova izvanredna procjena ($6.17$ $\times$ $10^{23}$) Avogadrove konstante ($6.02$ $\times$ $10^{23}$). Me?utim, kako Einstein u ovom radu ?nije“ predlo?io da je svjetlost sastavljena od ?estica, koncept svjetlosti kao snopa ?fotona“ ne?e ni biti predlo?en sve do 1909.

Hendrik Antoon Lorentz, nizozemski fizi?ar i Nobelovac. Lorentz je svojim transformacijama, kao i uvo?enjem faktora γ, uvelike doprinio na podru?ju teorije relativnosti.		Jules Henri Poincaré, slavni francuski matemati?ar i teoretski fizi?ar. Iako je najpoznatiji po svojim radovima na matematici i teoriji kaosa, Poincaré je za?ajan i po tome ?to je par tjedana prije Einsteina objavio jednad?be relativnosti. Unato? razli?itosti od Einsteinovih, ove jednad?be su u ono vrijeme bile va?a tema povjesni?ara znanosti.

Njegov drugi ?lanak iz 1905., pod nazivom "O kretanju — potrebnom od strane Molekularne kineti?ke teorije topline — malih ?estica suspendiranih u nepokretnom fluidu" ("über die von der molekularkinetischen Theorie der W?rme geforderte Bewegung von in ruhenden Flüssigkeiten suspendierten Teilchen"), pokriva njegovu studiju Brownovog gibanja i osigurava emprijske dokaze za postojanje atoma. Prije pojave ovog ?lanka, atom je bio prihva?en kao koristan koncept, ali fizi?ari i kemi?ari su se vatreno raspravljali jesu li atomi realni entiteti ili nisu. Einsteinovo statisti?ko razmatranje pona?anja atoma dalo je eksperimentatorima na?in da broje atome gledaju?i kroz obi?ni mikroskop. Wilhelm Ostwald, jedan od vo?a anti-atomske ?kole, kasnije se povjerio Arnoldu Sommerfeldu da se njegova sumnja u atome preobratila u vjerovanje zahvaljuju?i Einsteinovom potpunom obja?njenju Brownovog gibanja. Brownovo gibanje bilo je tako?er obja?njeno i od strane Louisa Bacheliera 1900. godine.

Einsteinov tre?i rad iz ove godine, "O elektrodinamici pokretnih tijela" ("Zur Elektrodynamik bewegter K?rper"), bio je objavljen u lipnju 1905. Ovaj rad predstavlja uvod u posebnu teoriju relativnosti, kao teoriju vremena, prostora, mase i energije, koja je u suglasnosti sa teorijom elektromagnetizma, ali ne opisuje pojavu gravitacije. Dok je razvijao ovaj svoj ?lanak, Einstein je o njemu pisao Milevi kao o ?na?em radu o relativnom kretanju“, i ovo je navelo neke da pretpostave da je i Mileva imala svoju ulogu u stvaranju ovog ?uvenog znanstvenog rada.

Nekolicina povjesni?ara znanosti vjeruje da su i Einstein i njegova ?ena oboje bili upoznati s time da je ?uveni francuski matemati?ar i fizi?ar Henri Poincaré bio ve? objavio relativisti?ke jednad?be, par tjedana prije nego ?to je Einstein prijavio svoj rad za objavljivanje. Ali, mnogi vjeruju da je njihov rad neovisan i da se razlikuje od Poincaréovog rada u mnogo prelomnih trenutaka, naime, u pogledu ?Etera“, Einstein negira postojanje etera, dok ga Poincaré smatra suvi?nim. Sli?no tome, jo? uvijek je diskutabilno je li je on znao za rad Hendrika Antoona Lorentza iz 1904., koji sadr?i u sebi ve?i dio jednad?bi ove teorije i na koga se Poincaré poziva u svom radu. Ve?ina povjesni?ara, me?utim, vjeruje da se ajn?tajnovska relativnost razlikuje na mnogo klju?nih na?ina od drugih teorija relativnosti koje su kru?ile u to vrijeme, i da mnoga pitanja u vezi sa prioritetom ovog otkri?a izrastaju iz obmanjive slike Einsteina kao genija koji je radio u potpunoj izolaciji. Mada je sigurno da je Einstein diskutirao o fizici sa Milevom, ne postoje solidni dokazi o tome da je ona u?inila neki zna?ajan doprinos njegovom radu.

U ?etvrtom radu, "Ovisi li inercija tijela o njegovom energetskom sadr?aju?" ("Ist die Tr?gheit eines K?rpers von seinem Energieinhalt abh?ngig?"), objavljenom krajem 1905., on pokazuje da je iz relativisti?kih aksioma mogu?e izvesti ?uvenu jednakost koja izra?ava ekvivalenciju izme?u mase i energije. Energetski ekvivalent (E) nekog iznosa mase (m) jednak je masi pomno?enoj sa kvadratom brzine svetlosti (c):

$E=mc^{2}\,$

Me?utim, Poincaré je bio prvi koji je objavio ovu “energetsku jednakost” 1900. godine, u neznatno druga?ijoj formi, naime kao:

$m=E/c^{2}$

Srednje godine

Godine 1906., Einstein je promoviran u zvanje tehni?kog ispitiva?a druge klase. Godine 1908., dobio je licencu za rad u Bernu, ?vicarska, kao Privatdozent (nepla?eni nastavnik na sveu?ili?tu). Tijekom tog vremena, Einstein opisuje za?to je nebo plavo u svome radu o pojavi kriti?ne opalescencije, koji pokazuje kumulativne efekte rasipanja svjetlosti na pojedina?nim molekulama u atomosferi.

Godine 1911., Einstein postaje najprije vanredni profesor na Sveu?ili?tu u Zürichu, a ubrzo poslije toga i redovni profesor na njema?koj govorni?koj sekciji Karlovog sveu?ili?ta u Pragu. Dok je bio u Pragu, Einstein objavljuje rad u kojem poziva astronome da provjere dva predvi?anja njegove op?e teorije relativnosti koja je jo? u razvoju, a radi se o savijanju svijetlosti u gravitaciijskom polju, mjerljivom za vrijeme pomr?ine Sunca, i o gravitaciijskom crvenom pomaku sun?evih spektralnih linija u odnosu na odgovaraju?e spektralne linije proizvedene na povr?ini Zemlje. Mladi njema?ki astronom Erwin Freundlich, zapo?inje suradnju sa Einsteinom i obavje?tava druge astronome ?irom svijeta u vezi o ovim Einsteinovim astronomskim provjerama.

Godine 1912., Einstein se vra?a u Zürich u namjeri da postane redovni profesor na ETH Zürich. U to vrijeme, on tijesno sura?uje sa matemati?arom Marcelom Grossmannom, koji ga upoznaje sa Riemannnovom geometrijom. Godine 1912., Einstein po?inje vrijeme nazivati ?etvrtom dimenzijom (ma da je H.G. Wells uradio to isto ranije, u svome djelu “Vremenplov” iz 1895. godine) Godine 1914., odmah pred po?etak Prvog svjetskog rata, Einstein se nastanjuje u Berlinu kao profesor na lokalnom sveu?ili?tu i postaje ?lan Pruske akademije znanosti. Tada uzima i prusko (njema?ko) dr?avljanstvo. Od 1914. do 1933., obavlja funkciju direktora Instituta za fiziku Kaiser Wilhelm u Berlinu.

Einstein sa timom observatorija Yerkes u Wisconsinu 1921.

Tako?er zadr?ava mjesto vanrednog profesora na Sveu?ili?tu u Leidenu od 1920. do 1946., gdje redovno odr?ava gostuju?a predavanja. Godine 1917., Einstein objavljuje rad "O Kvantnoj mehanici zra?enja" ("Zur Quantentheorie der Strahlung", Physkalische Zeitschrift 18, str. 121–128). Ovim ?lankom uvodi se koncept stimulirane emisije, fizi?kog principa koji omogu?ava poja?avanje svjetlosti u laseru. Tako?er, iste godine, objavljuje i rad u kojem koristi op?u teoriju relativnosti da bi izgradio model cijelog svemira, pripremaju?i tako pozornicu za nastupanje moderne fizikalne kozmologije. U tom radu on uvodi i poznatu kozmolo?ku konstantu, koju je kasnije, u jednom razgovoru nazvao “najve?om pogre?kom u njegovom ?ivotu” (“the biggest blunder of his life”).

Op?a relativnost

U studenom 1915., Einstein je odr?ao niz predavanja pred Pruskom akademijom znanosti na kojima je predstavio novu teoriju gravitacije, poznatu kao op?a teorija relativnosti. Posljednje predavanje zavr?ava se njegovim uvo?enjem jednad?bi koje zamjenjuju Newtonov zakon gravitacije i nazivaju se Einsteinove jednad?be polja. David Hilbert je, zapravo, objavio jednad?be polja u ?lanku koji je datiran pet dana prije Einsteinovih predavanja. Ali prema Thorneu (117 - 118), Hilbert je otkrio ispravne jednad?be tek poslije “premi?ljanja nad stvarima koje je nau?io” tijekom nedavnog Einsteinovog posjeta G?ttingenu. Thorn ide i dalje pa ka?e:

Sasvim prirodno, i u skladu sa Hilbertovim vi?enjem stvari, rezultuju?i zakoni zakrivljenosti hitro su nazvani imenom "Einsteinove jednad?be polja", radije nego da budu nazvane po Hilbertu. U stvari, da nije bilo Einsteina, op?e relativisti?ki zakoni gravitacije mo?da bi bili otkriveni tek nekoliko desetlje?a kasnije.

Ova teorija sve promatra?e smatra ekvivalentnim, a ne samo one koji se kre?u ravnomjerno, odnosno stalnom brzinom. U op?oj relativnosti gravitacija nije vi?e sila (kao ?to je to kod Newtona) nego je posljedica zakrivljenosti prostor-vremena.

Pomr?ina sunca 1919. godine.

Einsteinovi objavljeni radovi iz op?e relativnosti za vrijeme rata nisu bili dostupni nigdje izvan Njema?ke. Vijesti o Einsteinovoj novoj teoriji stigle su do astronoma sa engleskog govornog podru?ja u Engleskoj i Americi preko nizozemskih fizi?ara Hendrika Antoona Lorentza i Paula Ehrenfesta kao i njihovog kolege Willema de Sittera, ravnatelja Leidenskog sveu?ili?ta. Englez Arthur Stanley Eddington, koji je bio tajnik Kraljevskog astronomskog dru?tva, zatra?io je od de Sittera da u korist njegovih astronoma napi?e seriju ?lanaka na engleskom. On je bio fasciniran novom teorijom i postao je vode?i pobornik i popularizator teorije relativnosti.

Ve?ini astronoma nije se svi?ala Einsteinova geometrizacija gravitacije i smatrali su da njegova predvi?anja pojava savijanja svjetlosti i gravitacijskog crvenog pomaka ne mogu biti to?na. Godine 1917., astronomi observatorija Mt. Wilson u ju?noj Kaliforniji objavili su rezultate spektroskopskih analiza sun?evog spektra koje su, ?inilo se, ukazivale na to da nema nikakvog gravitacijskog crvenog pomaka u sun?evoj svjetlosti. Godine 1918., astronomi observatorija Lick u sjevernoj Kaliforniji na?inili su fotografije pomr?ine sunca vidljive u Sjedinjenim Dr?avama. Nakon zavr?etka rata, oni su proglasili svoje nalaze tvrde?i da su Einsteinova op?e-relativisti?ka predvi?anja o savijanju svjetlosti pogre?na, ali nisu nikada objavili njihove rezultate, pravdaju?i to mogu?im velikim gre?kama pri mjerenju.

U svibnju 1919., tijekom britanskih promatranja pomr?ina Sunca napravljenih u Brazilu kao i na otoku Príncipe, na zapadnoj obali Afrike, Arthur Stanley Eddington je nadgledao mjerenje savijanja svjetlosti zvijezda prilikom njenog prolaska u blizini Sunca, ?to rezultira u prividnom pomicanju polo?aja promatranih zvijezda dalje od Sunca. Ovaj je fenomen nazvan efekt gravitacijske le?e i u ovom je slu?aju opa?eno pomicanje polo?aja zvijezda bilo dvostruko ve?e nego ?to je bilo predvi?eno klasi?nom mehanikom. Ova opa?anja slagala su se sa predvi?anjima proisteklim iz Einsteinovih jednad?bi polja iz op?e teorije relativnosti. Eddington je objavio da rezultati potvr?uju Einsteinovo predvi?anje i ?asopis The Times izvjestio je o ovoj potvrdi Einsteinove teorije 7. studenog iste godine, pod naslovom "Revolucija u znanosti – Nova teorija svemira – Njutnovske ideje su odba?ene". Nobelovac Max Born je izrazio svoje poglede o op?oj relativnosti rekav?i da je ona "najve?i podvig ljudskog razmi?ljanja o prirodi"; njegov kolega Nobelovac Paul Dirac nazvao je to "vjerojatno najve?im znanstvenim otkri?em ikada u?injenim". Ovi komentari i rezultuju?i publicitet zacementirali su Einsteinovu slavu. On je postao svjetski slavan, ?to je i danas neuobi?ajeno dostignu?e za jednog znanstvenika.

Slu?beni portret Alberta Einsteina iz 1921. povodom dodjele Nobelove nagrade.

Mnogi znanstvenici jo? uvijek nisu uvjereni u sve to zbog raznoraznih razloga, po?ev?i od onih znanstvenih (neslaganje sa Einsteinovim tuma?enjem eksperimenata, vjerovanje u Eter ili u to da je apsolutni sustav referencije neophodan) pa sve do psiho-socijalnih (konzervativizam, antisemitizam). Prema Einsteinovom gledi?tu, ve?ina primedbi dolazila je od prakti?ara koji su imali vrlo malo razumijevanja teorije koja je u to uklju?ena. Einsteinova popularnost u javnosti, koja je nastupila poslije ?lanka iz 1919., stvorila je ozloja?enost kod tih znanstvenika, a kod nekih se ova ozloja?enost zadr?ala i tijekom 1930-ih godina.

Dana 30. o?ujka 1921., Einstein odlazi u New York da odr?i predavanja o svojoj novoj teoriji relativnosti, a iste godine on ?e biti nagra?en i Nobelovom nagradom za fiziku. Mada je on tada, ali i sada, najslavniji po svome radu na relativnosti, Nobelova nagrada mu je dodeljena za raniji rad kojim je objasnio fotoelektri?ni efekt (kojeg je ve? prije uo?io Heinrich Hertz), jer je njegova op?a relativnost jo? uvijek bila predmet debate. Nobelov komitet je, dakle, donio odluku da navode?i njegov najmanje osporavani rad prilikom dodijele nagrade, u?ine to prihvatljivijim za znanstvenu zajednicu.

Kopenhagensko tuma?enje

Einstein i Niels Bohr. Fotografirao ih je Paul Ehrenfest za vrijeme njihove posjete Leidenu u prosincu 1925. Einstein i Borh su vodili nekoliko epistemolo?kih rasprava oko Einsteinovog negiranja Kopenhagenskog tuma?enja kvantne mehanike.

Godine 1909., Einstein predstavlja svoj rad “Razvoj na?ih pogleda na sastav i su?tinu zra?enja” (njem. über die Entwicklung unserer Anschauungen über das Wesen und die Konstitution der Strahlung; eng. The Development of Our Views on the Composition and Essence of Radiation) u kojem sumira dotada?nja gledi?ta fizi?ara na koncept luminoferusnog (propusnog za svjetlost) Etera i, ?to je jo? va?nije, u kojem razmatra o pojavi kvantizacije svjetlosti. U ovome, kao i u ranijem ?lanku iz 1909. godine, Einstein pokazuje da kvanti energije, koje je u fiziku uveo Max Planck, tako?er posjeduju i dobro definiran impuls i da se u mnogim pogledima pona?aju kao da su neovisne to?kaste ?estice. Ovaj ?lanak obilje?ava uvo?enje modernog ?fotonskog“ koncepta (mada je termin kao takav uveden znatno kasnije, u radu Gilberta Newtona Lewisa iz 1926. godine ). Mo?da je jo? zna?ajnije to ?to Einstein pokazuje da svjetlost mo?e istovremeno biti i val i ?estica, i to?no predvi?a da fizika stoji na ivici revolucije koja ?e zahtjevati od nje da ujedini ove dva dualna svojstva svjetlosti. Me?utim, njegov prijedlog da Maxwellove jednad?be elektromagnetnog polja treba izmijeniti tako da one dozvole u grani?nim slu?ajevima i singularitete polja, nikada nije dalje razvijan, mada je mogao imati utjecaja na de Broglieovu valno-?esti?nu pilot hipotezu kvantne mehanike.

Determinizam

Po?etkom 1920-ih, kako je originalna kvantna teorija sve vi?e zamjenjivana s novom teorijom kvantne mehanike, Einstein je glasno po?eo kritizirati Kopenhagensko tuma?enje novih jednad?bi. Njegov opozicijski stav po ovom pitanju zadr?at ?e cijeli svoj ?ivot. Ve?ina razloge ovog njegovog protivljenja vidi u tome ?to je on bio sna?ni determinist. Pri tome, oni se pozivaju na pismo upu?eno Maxu Bornu 1926. u kojem Einstein navodi primjedbu koju povjesni?ari najvi?e pamte:

Kvantna mehanika je zaista impozantna. Ali neki unutra?nji glas mi govori da to jo? nije prava stvar. Ova teorija ka?e nam mnogo toga, ali nas zaista ne dovodi nimalo bli?e tajni Onog Starog. Ja sam, po svaku cijenu, uvjeren da se On ne igra s kockicama.

Na ovo je Niels Bohr, koji se najvi?e sporio sa Einsteinom oko kvantne teorije, odgovorio:

Prestani govoriti Bogu ?to da radi!

Bohr-Einsteinova debata o fundamentalnim aspektima kvantne mehanike dogodila se tijekom jedne Solvayjske konferencije. Jo? jedan va?an dio Einsteinove to?ke gledi?ta na probabilizam kvantne mehanike predstavlja ?uveni EPR ?lanak koji je on napisao zajedno sa Borisom Podolskym i Nathanom Rosenom (Einstein-Podolsky-Rosenov paradoks). Neki fizi?ari ovaj rad smatraju kao dodatni dokaz tvr?enja da je Einstein bio u determinist.

Wolfgang Pauli, austrijski fizi?ar, Einsteinov prijatelj i jedan od vode?ih fizi?ara XX. stolje?a. Godine 1945. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku. Pauli je najzna?ajniji po svom principu isklju?enja u kojem isklju?uje mogu?nost da dva elektrona imaju isto kvantno stanje u isto vrijeme.

Ima mjesta i za sasvim druga?ije gledanje na ove Einsteinove primjedbe upu?ene “kvantnim pravovjercima”. Jer Einstein je, osim ove prethodno navedene izjave, davao i neke druge, tako da je Einsteinov suvremenik Wolfgang Pauli, na?ao za njega po ovome pitanju i rije?i razumijevanja. Prethodno citirana izjava “Bog se ne igra s kockicama” dana je prili?no rano, a Einsteinove kasnije izjave ti?u se nekih drugih tema. Paulijev citat po ovom pitanju je sljede?i:

Ja nisam u stanju prepoznati Einsteina kada god vi govorite o njemu, bilo u va?em pismu ili u manuskriptu. ?ini mi se kao da ste vi sami za sebe napravili i podigli neku lutku Einsteina, koju zatim oborite na pod s velikom pompom. Posebno zato ?to Einstein nije smatrao koncept determinizma toliko fundamentalnim kao ?to je ?esto dr?ano da je (ovo mi je on rekao nedvosmisleno mnogo puta). (…) On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministi?ka?" (…) on nije uop?e ljut na vas, nego samo ka?e da ste vi osoba koja ne?e slu?ati.

Nepotpunost i realizam

Mnogi Einsteinovi komentari ukazuju na njegovo vjerovanje da je kvantna mehanika nepotpuna teorija. Ovo tvr?enje je prvi put izneseno u ?uvenom Einstein–Podolsky–Rosen ?lanku (EPR paradoks), iz 1935. godine, a ponovo se pojavljuje i 1949. godine u knjizi Albert Einstein, Filozof-znanstvenik. EPR ?lanak — naslovljen sa "Mo?e li se kvantno mehani?ki opis fizikalne stvarnosti smatrati potpunim?" — zavr?ava se zaklju?kom:

Budu?i da smo tako pokazali da valna funkcija ne osigurava potpuni opis fizikalne stvarnosti, otvara se pitanje je li takav opis uop?e i postoji ili ne. Mi vjerujemo, me?utim, da je takva jedna teorija ipak mogu?a.

U Schilppovoj knjizi, Einstein postavlja fascinantan eksperimentalni prijedlog u ne?emu sli?an sa Schr?dingerovom ma?kom. U uvodu on podsje?a na problem (radioaktivnog raspada) atoma. Ako imamo na po?etku jedan neraspadnuti atom i ako ?ekamo odre?eni period vremena, kvantna mehanika daje nam vjerojatnost s kojom ?e ovaj atom u danom vremenu podle?i transformaciji putem radioaktivnog raspada. Einstein zatim zami?lja sljede?i sustav kao sredstvo za detekciju raspada:

Umjesto da razmatramo sustav koji sadr?i samo radioaktivni atom (i njegov proces transformacije), bolje je razmatrati sistem koji uklju?uje u sebe tako?er i sredstvo za konstataciju radioaktivne transformacije – na primjer Geigerov broja? s mehanizmom za automatsko registriranje. Neka ovo uklju?uje i registarsku traku, koju pokre?e satni mehanizam, po kojoj ?e oznake biti ispisivane okidanjem broja?a. Istina, sa to?ke gledi?ta kvantne mehanike, ovaj je sustav u cjelini veoma slo?en i prostor koji zauzima njegova konfiguracija je veoma velikih dimenzija. Ali u principu nema zamjerki na tretiranje cijelog ovog sustava s to?ke gledi?ta kvantne mehanike. Ovdje tako?er, teorija odre?uje vjerojatnost za svaku konfiguraciju, za sve koordinate i za svaki vremenski trenutak. Ako bi se uzele u obzir sve konfiguracije koordinata, za vrijeme dovoljno veliko u usporedbi s prosje?nim vremenom raspada jednog radioaktivnog atoma, trebala bi biti (najvi?e) jedna takva registarska oznaka na papirnoj traci. Za svaku konfiguraciju koordinata treba odgovarati odre?ena pozicija oznake na papirnoj traci. Ali, ukoliko teorija donosi samo relativnu vjerojatnost zamislivih koordinatnih konfiguracija, to tako?er nudi samo relativne vjerojatnosti za polo?aje oznaka na papirnoj traci, ali ne i to?no odre?ene polo?aje ovih oznaka.

Einstein dalje nastavlja:

…Ako se mi poku?amo pozabaviti tuma?enjem da kvantni teoretski opis treba biti shva?en kao potpuni opis nekog pojedina?nog ssustava, tada smo prisiljeni na tuma?enje da polo?aj oznake na traci nije ne?to ?to pripada sustavu po sebi, nego da je postojanje tog polo?aja su?tinski ovisno o izvr?enju opa?anja na?injenog na registracijskoj traci. Ovakvo tuma?enje u stvari nije ni na koji na?in apsurdno sa ?isto logi?ke to?ke gledi?ta, ali te?ko da postoji bilo tko, tko bi bio sklon ovo uzeti ozbiljno u razmatranje. Zato ?to u makroskopskom svijetu jednostavno se podrazumijeva da se moramo dr?ati programa realisti?kog opisa u prostoru i vremenu, dok u oblasti mikroskopskih pojava, skloni smo odustati od ovog programa, ili da ga, u najmanju ruku, izmjeniti.

Einstein nikadau potpunosti nije odbacio probabilisti?ke tehnike i na?in mi?ljenja. On se osobno iskazao kao veliki "statisti?ar". koriste?i statisti?ku analizu u njegovom radu o Brownovom gibanje i fotoelektricitetu, a u radovima objavljenim prije 1905. Einstein je ?ak otkrio i Gibbsove ansamble. Prema mi?ljenju ve?ine fizi?ara, me?utim, on je vjerovao da se na indeterminizmu mogu zasnivati razlozi za ozbiljne primjedbe na ra?un fizikalne teorije. Paulijevo svjedo?enje, kao ?to smo vidjeli, u suprotnosti je sa ovim, a Einsteinove osobne izjave pokazuju da se on fokusirao na nepotpunost, kao njegovu glavnu brigu.

U ne?to kasnijim vremenima do?lo je do novog zaokreta u ovom poslu. John Stewart Bell otkrio je dalje zanimljive rezultate (Bellov teorem i Bellova nejednakost) prilikom njegovog istra?ivanja Einstein-Podolsky-Rosenovog ?lanka. Postoji razila?enje u mi?ljenjima u odnosu na zaklju?ke koji su iz ovoga izvodljivi, u vezi sa EPR analizom. Prema Bellu, kvantna nelokalnost time je ustanovljena, dok drugi u tome vide smrt determinizma.

Pregled

?to god da su bila njegova unutra?nja uvjerenja, Einstein se slagao da je kvantna teorija najbolja koja je trenutno na raspolaganju, ali on je tragao za ?potpunijim“ obja?njenjem, bilo da je ono vi?e deterministi?ko ili da je ono koje mo?e fundamentalnijie objasniti razloge za probabilizme kvantne mehanike na jedan logi?an na?in. On se nije mogao odre?i vjerovanja da fizika opisuje zakone kojima se pod?injavaju ?realne stvari“, niti se mogao odre?i vjerovanja da ne postoji takvo obja?njenje koje bi u sebi sadr?avalo kontradikcije, ?to ga je, izme?u ostalog, dovelo do njegovih uspje?nih obja?njenja fotona, relativnosti, atoma i gravitacije.

Bose-Einsteinova statistika

Indijski fizi?ar Satyendra Nath Bose koji je pomogao Einsteinu u njegovom radu razvitkom Bose-Einsteinove statistike i kondenzata.

Godine 1924., Einstein je primio kratko pismo od mladog indijskog fizi?ara po imenu Satyendra Nath Bose u kojem on opisuje svjetlost kao plin fotona i moli Einsteina za pomo? oko objavljivanja. Einstein shva?a da ista ta statistika mo?e biti primijenjena i na atome i objavljuje ?lanak na njema?kom jeziku (u to vrijeme lingua franca fizike) u kojem opisuje Boseov model i obja?njava njegove posljedice. Bose-Einsteinova statistika sada opisuje skupove takvih, identi?nih ?estica, cjelobrojnog spina, poznatih kao bozoni.

Bose-Einsteinov kondenzat je fenomen otkriven 1920., od strane Bosea i Einsteina, zasnovan na Boseovom radu o statisti?koj mehanici fotona, koji je potom bio formaliziran i generaliziran od strane Einsteina. Prvi takav kondenzat u alkalnim plinovima proizveli su Eric Cornell i Carl Wieman 1995. godine na Sveu?ili?tu Colorado, mada je Bose-Einsteinova kondenzacija bila opa?ana u superfluidnom heliju-4 jo? od 1930-ih. Einsteinove originalne skice ove teorije bile su ponovo otkrivene u kolovozu 2005. u biblioteci Sveu?ili?ta u Leidenu.

Einstein je tako?er pripomogao Erwinu Schr?dingeru u razvoju kvantne Boltzmannove distribucije, mje?avine klasi?nog i kvantno-mehani?kog plinskog modela, ali je odbio Schr?dingerovu pozivnicu da njegovo ime bude uklju?eno u ovaj rad jer je shvatio da ?e to biti manje zna?ajno od Bose-Einsteinovog modela.

Einsteinov hladnjak

Patentni dijagram za Einsteinov hladnjak kojeg su zajedno patentirali Einstein i Leó Szilárd.

Godine 1926., Einstein i njegov biv?i u?enik Leó Szilárd zajedni?ki su patentirali Einsteinov hladnjak. Ameri?ki patentni biro je nagradio Einsteina i Szilárda za ovaj hladnjak 11. studenog 1930. Patent pokriva termodinami?ke cikluse rashla?ivanja, koji omogu?avaju hla?enje bez pokretnih dijelova, na konstantnom tlaku, s toplotom kao jedinim ulazom. Rashladni ciklusi koriste amonijak, butan i vodu.

Emigracija iz nacisti?ke Njema?ke

Kada je Adolf Hitler do?ao na vlast u sije?nju 1933., Einstein je bio gostuju?i profesor na Sveu?ili?tu u Princetonu, polo?aj koji je on preuzeo u prosincu 1932., na poziv ameri?kog predava?a Abrahama Flexnera.

U 1933. godini, nacisti donose ?Zakon o restauraciji civilne slu?be“ koji prisiljava sve sveu?ili?ne profesire ?idovske nacionalnosti da napuste njihov posao i tijekom 1930-ih vodi se kampanja da se Einsteinovo djelo etiketira kao “?idovska fizika”, nasuprot ?njema?koj“ ili ?arijevskoj“ fizici, koju predvode nobelovci Philipp Lenard i Johannes Stark. Podr?ani od strane SS-a, pobornici “njema?ke fizike” objavljuju na sve strane pamflete i knjige u kojima sramote Einsteinove teorije i poku?avaju staviti njema?ke fizi?are koji pou?avaju ove teorije na crnu listu. Einstein se odri?e svoga njema?kog dr?avljanstva i ostaje u Sjedinjenim Dr?avama, gdje mu je dan stan na stalno kori?tenje. Ajn?tajn prihva?a polo?aj na novoosnovanom Institutu za napredne studije u Princetonu, New Jersey, gdje se koncentrira na razvoj ujedinjene teorije polja.

Me?unarodni spasila?ki komitet bio je osnovan 1933., na zahtjev Alberta Einsteina, s ciljem da se pomognu protivnici Adolfa Hitlera.

Drugi svjetski rat

Einstein-Szilárdovo pismo iz 1939. u vezi nuklearnog programa.

Godine 1939., uz Szilárda, Einstein ?alje pismo ameri?kom predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu zauzimaju?i se za prou?avanje nuklearne fisije u vojne svrhe, zbog straha da bi nacisti?ka vlada Njema?ke mogla biti prva koja ?e proizvesti nuklearno oru?je. Roosevelt po?inje s malom istragom u vezi ovog problema koja ?e s vremenom prerasti u masivni projekt Manhattan. Einstein osobno nije bio uklju?en u ovaj projekt stvaranja prve atomske bombe, ali je ipak, prema tvrdnjama Linusa Paulinga, kasnije za?alio ?to je potpisao ovo pismo.

Einstein postaje ameri?ki dr?avljanin 1940., mada jo? uvijek zadr?ava i ?vicarsko dr?avljanstvo.

Ujedinjena teorija polja

Einsteinovi istra?iva?ki napori, nakon razvitka op?e relativnosti bili su primarno sastavljeni od duga?ke serije poku?aja da uop?i jo? vi?e svoju teoriju gravitacije s namjerom ujedinjenja i pojednostavljenja osnovnih fizikalnih zakona, posebno zakona gravitacije i elektromagnetizma. Godine 1950., on opisuje taj rad, koji naziva ujedinjenom teorijom polja, u jednom ?lanku objavljenom u znanstvenom ?asopisu Scientific American. Einstein je vo?en svojom vjerom u jedinstveno porijeklo svih fizikalnih zakona.

Einstein je postajao sve vi?e izoliran u ovim svojim istra?ivanjima op?e teorije gravitacije i njegovi napori su u kona?nom ostali bezuspje?ni. Konkretno, njegova potraga za ujedinjenjem fundamentalnih sila ignorirala je rad zajednice fizi?ara u ve?ini (i obrnuto), gdje je posebno zna?ajno otkri?e jakih i slabih nuklearnih sila, koje nisu shva?ane kao nezavisne sve do otprilike 1970., ?to je petnaest godina poslije Einsteinove smrti. Einsteinova te?nja za ujedinjenjem zakona fizike pod jednim jedinim modelom pre?ivjela je do dana?njih dana kroz namjeru da bude izgra?ena jedna nova velika unifikacijska teorija.

Pozne godine

Einstein u svojim kasnijim godinama. Ovo je jedan od poslijednjih Einsteinovih portreta.

Godine 1948. Einstein je jedan od ?lanova osniva?kog komiteta koji ?e prerasti u Sveu?ili?te Brandeis. Iste godine, 11. velja?e., Yousuf Karsh je napravio Einsteinov portret. Godine 1952., izraelska vlada predla?e Einsteinu da preuzme du?nost drugog izraelskog predsjednika. On odbija ovu ponudu uz poruku:

Jako sam pogo?en ponudom na?e Dr?ave Izrael, no u isto vrijeme sam ?alostan i posramljen ?to je nemogu prihvatiti.

Zanimljivo je da je to jednini slu?aj da je nekom dr?avljaninu Sjedinjenih Dr?ava bilo ponu?en polo?aj predsjednika neke strane dr?ave. Ovo Einsteinovo odbijanje mo?da ima neke veze s njegovim neodobravanjem nekih dijelova izraelske politike tijekom rata za neovisnost. U pismu koji je on potpisao, zajedno s drugim istaknutim ?idovima u Sjedinjenim Dr?avama on kritizira Oslobodila?ku stranku koju vodi Menachem Begin zbog ?naci-fa?isti?kih“ metoda i filozofije. Dana 30. o?ujka 1953., Einstein objavljuje prera?enu ujedinjenu teoriju polja.

Einstein umire u 1:15 poslije pono?i u Princetonskoj bolnici u Princetonu, New Jersey, 18. travnja 1955., u svojoj 76. godini ?ivota. Uzrok smrti bilo je unutarnje krvarenje, izazvano prskanjem aorte. Njegova op?a teorija gravitacije ostaje tako nedovr?ena. Jedina osoba prisutna u trenutku njegove smrti bila je jedna medicinska sestra, koja je rekla da je on neposredno pred smrt promrmljao nekoliko rije?i na njema?kom koje ona nije razumjela. Bio je kremiran bez ceremonije, istoga dana kad je i umro, u Trentonu, New Jersey, ?to je bilo u skladu s njegovim ?eljama. Njegov pepeo je potom rasut na otvorenom prostoru.

Doktor Thomas Stoltz Harvey izvr?io je autopsiju nad Einsteinom, pri ?emu je odstranio i sa?uvao njegov mozak. Harvey nije na?ao ni?ta neuobi?ajeno na njegovom mozgu, ali 1999., u novoj analizi koju je uradio tim sa Sveu?ili?ta McMaster, otkriveno je da njegov tjemeni operkulum nedostaje i da je, kao kompenzacija tome, njegov donji parijetalni re?anj 15% ve?i nego ?to je normalno. Donji parijetalni re?anj je odgovoran za matemati?ko mi?ljenje, vizualnu spoznaju prostora i slikovito prikazivanje pokreta. Einsteinov mozak tako?er je sadr?avao 73% vi?e glajalnih ?elija od prosje?nog mozga.

Uvjerenja

Religijski pogledi

Rabindranath Tagore, indijski Nobelovac i Mahatma Gandhi 1940. godine. Tagore i Gandhi su bili veliki pacifisti i jako dobri Einsteinovi prijatelji, a 14. srpnja 1930. Einstein je odr?ao razgovor s Tagoreom koji je i dan danas jako ?itan.

Einstein je bio po?asni ?lan Racionalisti?kog novinskog udru?enja, po?ev?i od 1934. i bio je veliki poklonik Etni?ke kulture. Bio je ?lan i savjetodavnog vije?a Prvog udru?enja humanista New Yorka.

O religiji

Ja sam zapao — mada sam bio dijete potpuno ireligioznih (?idovskih) roditelja — u duboku religioznost, koja je, me?utim, dostigla iznenadni zavr?etak u uzrastu od dvanaest godina.

Ja ne mislim da su neophodni slu?ajevi u kojima su znanost i religija u prirodnoj suprotnosti. U stvari, ja mislim da ima veoma malo veze izme?u ovo dvoje. Dalje, ja mislim da je znanost bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez znanosti slijepa. Oboje su zna?ajni i zato trebaju raditi ruku pod ruku.

?idov koji odbaci usput svoju vjeru, ili koji ?ak preuzme neku drugu, jo? uvijek je ?idov.

Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!.

Kao odrastao ?ovjek on je nazivao svoju religiju "kozmi?kim religioznim osje?ajem".

U Svijetu kako ga ja vidim on je napisao:

Te?ko ?ete na?i bar jednog me?u vrstom dubokih znanstvenih umova bez naro?itog religioznog osje?anja koje je njegovo osobno. Ali to je druga?ije od religije naivnog ?ovjeka.

Najposlije, Bog je bi?e od koga tra?e ne?iju ?elju da nagradi i kazni ne?iji strah, sublimacija osje?anja bliskim onima koje gaji dijete prema svome ocu, bi?e u odnosu na koje neko stoji do odre?ene mjere u osobnom odnosu, ma koliko duboko to bilo obojeno sa strahopo?tovanjem.

Ali znanstvenik je opsjednut osje?ajem za univerzalnu kauzalnost. Budu?nost je, za njega, do svake sitnice jednako neophodna i odre?ena kao i pro?lost. Nema ni?eg bo?anskog u moralnosti, to je ?isto ?ovjekova stvar. Njegov religiozni osje?aj uzima formu ushi?ene zadivljenosti pred harmonijom prirodnih zakona, koji otkrivaju inteligenciju takve nadmo?nosti da, u usporedbi s tim, svako sistematsko razmi?ljanje i djelovanje ljudskih bi?a je sasvim bezna?ajna refleksija.

Odazivaju?i se na telegramsko pitanje njujor?kog rabina Herberta S. Goldsteina, 1929: "Vjerujete li vi u Boga? Stop. Odgovorite mi u 50 rije?i.", Einstein odgovara "Ja vjerujem u Spinozinog boga, koji otkriva samog sebe u zakonitoj harmoniji svijeta, ali ne u Boga ?iji je vlastita briga vjera i ?injenje ljudskih bi?a." Einsteinov odgovor sadr?avao je samo 25 (njema?kih) rije?i.

Znanstvena filozofija

U poglavlju Kopenhagensko tuma?enje navedena je primjedba o neslaganju u pogledu Einsteinove trenutne pozicije u odnosu na kvantnu teoriju. ?uvena izjava "Bog se ne igra s kockicama" ?esto je kori?tena da podr?i mi?ljenje ve?ine kako se njemu nije svi?ala ova teorija zbog njenog indeterminizma.

Drugi navode slu?ajeve za jedan druga?iji pogled na ovo pitanje. Oni napominju da se izjava o "kockicama" iz 1926. pojavljuje u vrijeme kada je kvantna teorija tek u prvoj godini svoga otkri?a i da u sljede?ih 30 godina njegovog ?ivota te?ko bi se mogao na?i neki njegov sli?an komentar o ovome. Umjesto toga Einstein se koncentrira na konceptualno nezavisan problem “nepotpunosti” kvantne mehanike. Njegovo ukazivanje na “nepotpunost” iskazano je u njegovom EPR ?lanku iz 1935., kao i u misaonom eksperimentu “Registracijska traka Geigerovog broja?a” iz 1949. Dodatna potvrda protiv “Einstein-determinist” gledi?ta je i Paulijeva izjava: "On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministi?ka?".

U korist deterministi?kog vi?enja su sljede?e Einsteinove izjave:

Ali znanstvenik je opsjednut osje?ajem za univerzalnu kauzalnost. Budu?nost je, za njega, do svake sitnice neophodna i odre?ena kao i pro?lost.

Kao i:

Ljudi poput nas, koji vjeruju u fiziku, znaju da je razlika izme?u pro?losti, sada?njosti i budu?nosti ni?ta drugo nego tvrdoglavo postojana iluzija.

Njegova privr?enost Schopenhaueru trebala bi se tako?er spomenuti:

Ja ne vjerujem u slobodu volje. Schopenhauerove rije?i: “?ovjek mo?e ?initi ?to ho?e, ali ne mo?e ?eljeti ono ?to ?eli” pratile su me u svim situacijama u mome ?ivotu i pomirile me sa djelovanjima drugih ljudi ?ak i kada su ona bila prili?no bolna za mene samog. Ova svijest o nedostatku slobodne volje sa?uvala me je od toga da previ?e ozbiljno shvatim samoga sebe kao i moje prijatelje kada su djelovali i odlu?ivali individualno, a sa?uvala me je i da ne izgubim svoje ?ivce.

Einstein je vjerovao da svaki istinski teoreti?ar uvijek zauzima i poziciju metafizi?ara bez obzira ?to radio:

Ja vjerujem da je svaki istinski teoreti?ar neka vrsta pripitomljenog metafizi?ara, bez obzira koliko ?istim pozitivistom on samoga sebe smatrao. Metafizi?ar vjeruje da je ono ?to je logi?ki jednostavno tako?er i realno. Pripitomljeni metafizi?ar vjeruje da nije sve ono ?to je logi?ki jednostavno istovremeno i uklju?eno u iskustvenu realnost, ali da se zato sveukupnost svih ?ulnih iskustava mo?e razumjeti na bazi konceptualnog sustava izgra?enog na premisama velike jednostavnosti.

Sljede?a op?a ocjena je dana od strane njegovog kolege Nathana Rosena:

Ja mislim da je stvar koja me je kod njega najvi?e impresionirala bila jednostavnost njegovog mi?ljenja i njegova vjera u sposobnost ljudskog uma da razume djelovanja prirode. Kroz cijeli svoj ?ivot, Einstein je vjerovao da je ljudski razum sposoban da nas dovede do teorije koja ?e nam omogu?iti ispravan opis fizi?kih pojava. U izgra?ivanju teorija, on je imao pristup sli?an pristupu jednog umjetnika; on je ?udio za jednostavno??u i ljepotom (a ljepota je za njega bila, na kraju krajeva, opet u su?tini jednostavnost). Krucijalno pitanje koje bi on pitao, dok je odvagivao neke od elemenata teorije bilo je: "Da li je ovo razumno?" Bez obzira kako uspje?nom bi se neka teorija ?inila, ukoliko bi mu se u?inilo da ona nije i razumna (njema?ka rije? koju je on koristio bila je "vernunftig"), on bi bio uvjeren da ta teorija ne mo?e osigurati zaista fundamentalno razumijevanje prirode.

Politi?ki pogledi

Einstein je za sebe smatrao da je pacifist i humanist, a u kasnijim godinama i socijaldemokrat. On je jednom rekao:

Ja mislim da su gledi?ta Mahatme Gandhija najvi?e prosvjetiteljska od gledi?ta svih politi?kih li?nosti na?eg vremena. Mi treba te?iti ka tome da ?inimo stvari koje su u njegovom duhu, ne koriste?i nasilje u borbi za na?u stvar i ne sudjeluju?i u bilo ?emu za ?to mislimo da je zlo.

Duboko impresioniran Gandhijem, Einstein je jednom o Gandhiju rekao:

Generacije koje dolaze te?ko ?e mo?i povjerovati da je takav ?ovjek od krvi i mesa ikada hodao po ovoj planeti.

Einsteinova gledi?ta ponekad su bila kontroverzna. U ?lanku iz 1949. godine, pod naslovom "Za?to socijalizam?", Albert Einstein opisuje "grabe?ljivu fazu razvoja ?ovje?anstva" na primjeru kaoti?nog kapitalisti?kog dru?tva, kao izvora zla koje ?e nadvladati. On ne odobrava totalitarne re?ime u Sovjetskom Savezu ili drugdje i iznosi argumente u prilog socijaldemokratskom sustavu koji treba kombinirati plansku ekonomiju s dubokim po?tovanjem za ljudska prava. Einstein je bio suosniva? Njema?ke demokratske stranke i ?lan AFL-CIO udru?enog sa Ameri?kim savezom nastavnika.

Einstein je u velikoj mjeri bio uklju?en i u Ameri?ki pokret za ljudska prava. Bio je blizak prijatelj sa Paulom Robesonom preko 20 godina. Einstein je bio ?lan nekoliko grupa za ljudska prava (uklju?uju?i prinstonski odjeljak NAACP-a) od kojih su mnoge bile pod vodstvom Paula Robesona. On je zajedno sa Paulom Robesonom bio dopredsjednik Ameri?kog kr??anskog pohoda za zaustavljanje lin?ovanja. Kada je DuBois, tijekom McCarthyjeve ere, u svojoj 80-toj godini bio optu?en da je komunisti?ki ?pijun, Einstein se dobrovoljno prijavio da na ovome su?enju svjedo?i u korist njegovog karaktera. Ovaj proces je ubrzo zavr?en nakon ?to je objavljeno da ?e se Einstein na njemu pojaviti u ovom svojstvu. Einsteinove rije?i da je "rasizam najve?a bolest bijelaca" ?esto su citirane.

FBI je u svojim arhivama dr?ao 1427 datoteka o Einsteinovim aktivnostima i preporu?ivao je da mu se zabrani useljenje u Sjedinjene Dr?ave, po osnovu ?ina o isklju?enju stranaca, navode?i da Einstein "vjeruje u, savjetuje, brani ili pou?ava doktrine koje, u zakonskom smislu, kao ?to je sudski dokazano u drugim slu?ajevima, mogu izazvati nezaustavljivo srljanje dr?ave ka anarhiji, ?to bi imalo za rezultat postojanje dr?ave samo na papiru". Pored ostalih optu?bi Einsteinu se stavlja na teret tako?er i da je "bio ?lan, pokrovitelj, ili u vezi sa trideset ?etiri komunisti?ka pokreta izme?u 1937. i 1954. i da je tako?er bio po?asni predsjednik tri komunisti?ke organizacije".

Einstein sa svojom drugom suprugom Elsom i cionisti?kim vo?ama Haimom Weizmannom, njegovom suprugom Dr. Verom Weizmann, Menahemom Usi?kin i Ben-Zionom Mosinsonom u New Yorku 1921.

Einstein je bio protivnik tiranskog oblika vladavine i zbog tog razloga (i ?idovskog porijekla) usprotivio se i nacisti?kom re?imu i napustio je Njema?ku ubrzo nakon ?to je on do?ao na vlast. U isto vrijeme, Einsteinov ne?ak Carl Einstein koji je bio anarhist, dijelio je sa njim mnoga njegova gledi?ta i borio se protiv fa?izma u ?panjolskom gra?anskom ratu. Einstein je u po?etku bio pristalica stvaranja atomske bombe, ne ?ele?i da se Adolf Hitler do?epa ovoga oru?ja prvi. Da bi se u tome osigurao on je zajedno sa Leom Szilárd (Szilárd je vjerojatno i napisao ovo pismo) uputio pismo predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu, datirano 2. kolovoza 1939., neposredno prije po?etka Drugog svjetskog rata u kojem su ga ohrabrivali da zapo?ne program stvaranja nuklearnog oru?ja. Roosevelt je na to odgovorio uspostavljanjem Komiteta za istragu upotrebe uranija kao oru?ja, ?to je za par godina dovelo do stvaranja projekta Manhattan.

Po zavr?etku rata, me?utim, Einstein se po?eo zalagati za nuklearno razoru?anje i za svjetsku vladu:

Ja ne znam kako ?e tre?i svjetski rat biti vo?en, ali znam da ?e se u ?etvrtom svjetskom ratu ljudi tu?i toljagama i kamenjem.

Einstein na nov?anici od 5 izraelskih liri.

Dok je Einstein podr?avao cionizam u kulturolo?kom smislu, on je ?esto izra?avao rezerve u pogledu njegove primjene u smislu nacionalizma. Tijekom govora odr?anog u hotelu u New Yorku, on je pred okupljenim slu?ateljima rekao:

Moja svijest o su?tinskoj prirodi Judaizma odbija ideju ?idovske dr?ave sa granicama, vojskom i odre?enom mjerom zemaljske vlasti ma kako skromna ona bila. Ja se bojim da ?e se unutra?nje uru?avanje Judaizma nastaviti.

On je tako?er potpisao otvoreno pismo objavljeno u Timesu u kojem se strogo kritizira Menachem Begin i njegova nacionalisti?ka stranka, posebno zbog tretmana domoroda?kih Arapa u Deir Jasin masakru od strane strankine prethodnice Irguna.

Unato? ovoj njegovoj rezerviranosti, Einstein je aktivno sudjelovao u uspostavljanju ?idovskog sveu?ili?ta u Jeruzalemu. Kasnije, 1952. godine, Einsteinu je ponu?eno da bude drugi predsjednik tek stvorene dr?ave Izrael, ali je on to odbio, rekav?i da mu za to nedostaju neophodne radne sposobnosti. Ipak, Einstein je bio duboko posve?en blagostanju dr?ave Izrael i ?idovskog naroda sve do kraja svog ?ivota.

Albert Einstein je bio u bliskoj vezi sa planovima za formiranje, kako su ga novine nazvale, sveu?ili?ta koje bi financirali ?idovi iz 19. kolovoza 1946., kao i sa obavje?tenjem o formiranju Fondacije za vi?e studije Albert Einsteinove, Inc. do 22. lipnja 1947., kada on povla?i svoju podr?ku i ne dozvoljava fondaciji kori?tenje njegovog imena. Ve? spomenuto sveu?ili?te otvoreno je 1948. kao Sveu?ili?te Brandeis.

Einstein se, zajedno sa Albertom Schweitzerom i Bertrandom Russellom, borio protiv nuklearnih bombi kao i njihovih testova. Kao njegov posljednji javni ?in, i samo dan prije njegove smrti, on je potpisao Russell-Einsteinov manifest, koji je doveo do Pugwashove konferencije o znanosti i svjetskim poslovima.

Dr?avljanstvo

Sudac Phillip Forman predaje Einsteinu papir kojim potvr?uje da je Einstein ameri?ki dr?avljanin; 1. listopada 1940.

Einstein je po ro?enju bio njema?ki dr?avljanin ali je sa 17 godina, 28. sije?nja 1896., na vlastiti zahtjev i uz odobrenje oca, razrije?en njema?kog dr?avljanstva. Sljede?ih pet godina bio je bez dr?avljanstva do 21. velja?e 1901. kada sti?e ?vicarsko dr?avljanstvo, kojega se nikada nije odrekao. Stekao je prusko dr?avljanstvo 14. travnja 1914. kada je stupio u prusku civilnu slu?bu. Zbog politi?ke situacije i progona ?idova u nacisti?koj Njema?koj, u o?ujku 1933. napu?ta civilnu slu?bu, ?ime je izgubio i prusko dr?avljanstvo. Dana 1. listopada 1940. godine Einstein je postao dr?avljanin Sjedinjenih Ameri?kih Dr?ava i do smrti je ostao dvojni dr?avljanin (SAD i ?vicarske).

Popularnost i utjecaj na kulturu

Prema "Top listi najutjecajnijih osoba u povijesti", on je "najve?i znanstvenik dvadesetog stolje?a i jedan od najsuperiornijih intelektualaca svih vremena". Einsteinova popularnost je tako?er dovela do ?iroko rasprostranjenog kori?tenja njegovih slika u svrhu reklamiranja i prodavanja robe, uklju?uju?i i registraciju “Alberta Einsteina” kao za?titnog znaka.

Zanimljivosti

Albert Einstein je postao tema mnogobrojnih romana, filmova i drama, uklju?uju?i Jean-Claude Carrierov francuski roman iz 2005., Einstein, molim vas (Einstein S'il Vous Plait), Roegov film Bezna?ajnost (Insignificance), Schepisijev film I.Q. (gdje ga je glumio Walter Matthau), Lightmanovu zbirku Einsteinovi snovi i Martinovu komediju Picasso na Lapen Agileu (Picasso at the Lapin Agile). On je bio i tema Glassove opere iz 1976., “Einstein na pla?i”.

On je tako?er ?esto kori?ten kao model za oslikavanje likova ludog znanstvenika u raznim djelima i romanima, jer njegov karakter i prepoznatljiva frizura sugeriraju ekscentri?nost ili ?ak i ludilo, zbog ?ega je na?iroko kopiran ili karikiran. Suradnik ?asopisa TIME, Frederic Golden, rekao je da je Einstein “ostvarenje snova svih karikaturista”.

Na Einsteinov 72. ro?endan, 1951., fotograf UPI-ja (United Press International) Arthur Sasse poku?avao ga je nagovoriti da se nasmije?i u kameru. Po?to je to ve? u?inio mnogo puta tog dana, Einstein je umjesto osmjeha isplazio svoj jezik. Ova slika postala je jako poznata zbog njenog kontrasta genijalnog znanstvenika koji se prikazuje u trenutku svoje lakomislenosti. Yahoo Serious, australski filma?, koristio je ovu fotografiju kao inspiraciju za svoj film “Mladi Einstein”.

Spekulacije i kontroverze

Postoji bezbroj spekulacija kojim se sugerira da je Einstein bio slab u?enik, spor u u?enju ili da je imao neki oblik autizma (kao ?to je visoko-funkcionalni autizam) ili Aspergerov sindrom, disleksiju ili nedostatak pa?nje uslijed hiperaktivnog poreme?aja. Prema biografiji koju je napisao Abraham Pais (strana 36, izme?u ostalih), sve ove spekulacije su neosnovane. Neki istra?iva?i periodi?no su davali druga?ije tvrdnje, ali ve?ina povjesni?ara i doktora su sumnji?avi po pitanju retrospektivne medicinske dijagnoze, posebno kod kompleksnih oboljenja, a u slu?aju ADHD radi se i o kontroverznom stanju zdravlja. Ispitivanja Einsteinovog mozga nakon njegove smrti nisu dala nikakav presudan dokaz za bilo koje od ovih stanja.

Einsteinova maturalna svjedod?ba.

?esto ponavljana pri?a da je Einstein tijekom svog ?kolovanja imao slabu ocjenu iz matematike je neto?na. Naprotiv, Einstein je uvijek pokazivao veliki talent iz matematike, a kada je stekao svoju diplomu imao je najve?e mogu?e ocjene (6/6) upravo iz algebre, geometrije i fizike. Sustav ocjenjivanja u ?vicarskoj, gdje je 6 najbolja ocjena mo?da je mogao izazvati konfuziju u usporedbi s njema?kim sustavom gdje je 1 najbolja ocjena. Kada je imao 15 godina, me?utim, Albert Einstein je dobio slabe ocjene iz povijesti, jezika i geografije.

?to se ti?e Einsteinovog zakasnjelog razvoja govora (ovo je samo po sebi argument protiv spekulacija da je imao Aspergerov sindrom jer klini?ki opis ovog sindroma ne uklju?uje zakasnjeli razvoj govora), pojedini spekuliraju da je on imao vrstu izborne mutavosti, pa je zbog toga odbijao govoriti dok nije bio u stanju sastavljati kompletne re?enice. Mada se ova verzija uklapa u profil osjetljivog perfekcionista (kada je Einstein progovorio, on bi obi?no meko “uvje?bavao” ono ?to bi htio re?i prije nego ?to bi to jasno i glasno i izgovorio), to se zbog ne?ega povezuje sa selektivnom mutavo??u - kao ?to je sada poznato - to se vi?e ne smatra stanjem dobrovoljne ?utljivosti ve? se povezuje sa pojedincima koji imaju verbalne sposobnosti, ali nisu u stanju govoriti u odre?enim socijalnim situacijama. Ovo se ne mo?e primijeniti na Einsteina koji nije mogao uop?e govoriti do vremena kada je to po?eo svojevoljno raditi.

Po?asti i priznanja

Einsteinov kip u Granadi.

Einstein je posthumno primio veliki broj priznanja. Me?u njih spadaju:

• Godine 1999. progla?en je za osobu stolje?a u anketi magazina TIME
• UNESCO je 2005. proglasio “Svjetskom godinom fizike” u ?ast stogodi?njice objavljivanja Einsteinovih radova iz "Anni Mirabilis".
• Po narud?bi Nacionalne akademije znanosti SAD-a, u njenom kampusu u Washingtonu podignuta je monumentalna bron?ana skulptura Alberta Einsteina.

Me?u mnogim stvarima koje su nazvane po Einsteinu su:

• Jedinica koja se koristi u fotokemiji, "ajn?tajn"
• Kemijski element ?iji je redni broj 99 pod nazivom einsteinij
• Asteroid 2001 Einstein
• Nagrada Albert Einstein
• Nagrada za mir Albert Einstein
• Medicinski fakultet Albert Einstein na Sveu?ili?tu Yeshiva otvoren 1955.
• Medicinski centar Albert Einstein u Philadelphiji, Pennsylvania.

Einsteinovi radovi

Einstein je tijekom svog ?ivota objavio preko pedeset znanstvenih radova. Tako?er je objavio i nekoliko radova koji se ne bave znano??u, uklju?uju?i O cionizmu (1930.), Za?to rat? (1933., zajedno sa Sigmundom Freudom kao koautorom), Svijet kako ga ja vidim (1934.) i Izvan mojih poznih godina (1950.).

Glavna djela Alberta Einsteina su:

• Teorija Brownovog gibanja;
• Elektrodinamika tijela u kretanju;
• Osnovne op?e teorije relativiteta;
• O posebnoj i op?oj teoriji relativiteta;
• Evolucija fizike;
• Moja slika svijeta;
• Zna?enje relativnosti
• Ideje i mi?ljenja.

Bibliografija

• American Institute of Physics (1996). ?Einstein-Image and Impact”. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 25. 02. 2006. 
• Bodanis, David (June 2005). ?Einstein the Nobody”. Pristupljeno 25. 02. 2006. 
• Bolles, Edmund Blair (April 2004). Einstein Defiant: Genius versus Genius in the Quantum Revolution. National Academy Press. ISBN 0-309-08998-0. 
• Brian, Dennis (1996). Einstein: A Life. New York: John Wiley & Sons. ISBN 0-471-11459-6. 
• Butcher, Sandra Ionno (March 2005). ?The Origins of the Russell-Einstein Manifesto”. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04. 
• Calaprice, Alice (2005). The new quotable Einstein. Princeton University Press. str. p. 173. ISBN 0-691-12075-7. 
• Clark, Ronald W. (1971). Einstein: The Life and Times. Avon. ISBN 0-380-44123-3. 
• Crelinsten, Jeffrey (2006). ?Einstein's Jury: The Race to Test Relativity”. Princeton University Press. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 2025-08-04. 
• Galison, Peter (Winter 2000). ?Einstein's Clocks: The Question of Time”. Critical Inquiry 26 (2): 355–389. 
• Golden, Frederic (3. 1. 2000). ?Person of the Century: Albert Einstein”. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 25. 2. 2006. 
• Hawking, Stephen; Mlodinow Leonards (2005). ?6” (English). A Briefer History of Time (1st izd.). New York: Bantam Books. str. 44. 
• Highfield, Roger; Carter, Paul (1993). The Private Lives of Albert Einstein. Faber and Faber, London, Boston. ISBN 0-571-17170-2. 
• Holt, Jim (February 2005). ?Time Bandits”. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 18. 03. 2006. 
• Home, Dipankar; Whitaker, Andrew (2007). Einstein’s Struggles with Quantum Theory: A Reappraisal. Springer Science & Business Media. ISBN 9780387715209. 
• Keyes, Ralph (2007). The Quote Verifier: Who Said What, Where, and When. Macmillan. ISBN 9781429906173. 
• Levenson, Thomas (June 2005). ?Genius Among Geniuses”. Pristupljeno 25. 02. 2006. 
• ?Brilliant Minds: Secrets of the Cosmos”. Boston. 2003. 
• Martínez, Alberto A. (April 2004). ?Arguing about Einstein's wife”. Physics World. Arhivirano iz originala na datum 2025-08-04. Pristupljeno 23. 11. 2005. 
• Pais, Abraham (1982). Subtle is the Lord. The Science and the Life of Albert Einstein. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-520438-7.  This is the definitive scientific biography.
• Pais, Abraham (1994). Einstein Lived Here. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-853994-0.  This book discusses non-science aspects of Einstein; marriages, affairs, illegitimate daughter, public image.
• Pickover, Clifford A. (2005). Sex, Drugs, Einstein, and Elves: Sushi, Psychedelics, Parallel Universes, and the Quest for Transcendence. Smart Publications. ISBN 1-890572-17-9.  Discusses the final disposition of Einstein's brain, hair, and eyes as well as the importance of Einstein and his work in the shaping of science and culture.
• Robinson, Andrew (2005). Einstein: A Hundred Years of Relativity. Palazzo Editions. ISBN 0-9545103-4-8. 
• Rosenkranz, Ze'ev (2005). Albert Einstein — Derrière l'image. Editions NZZ, Zürich. ISBN 3-03823-182-7.  Copies of many of Einstein's original personal documents.
• Smith, Peter D. (2000). Einstein (Life & Times Series). Haus Publishing. ISBN 1-904341-15-2. 
• Stachel, John (1998). Einstein's Miraculous Year: Five Papers That Changed the Face of Physics. Princeton University Press. ISBN 0-691-05938-1. 
• Stern, Fritz (1999). Einstein's German World. Princeton, N.J, Princeton University Press,. ISBN 0-691-05939-X. 
• Thorne, Kip (1. 1. 1995). Black Holes and Time Warps: Einstein's Outrageous Legacy (Reprint edition izd.). W. W. Norton & Company. ISBN 0-393-31276-3. 

Vanjske veze

Albert Einstein na Wikimedijinoj ostavi

• Albert Einstein archivesArhivirano 2025-08-04 na Wayback Machine-u
• Djela ?iji je autor Albert Einstein na Projektu Gutenberg
• Audio excerpts of famous speeches: E=mc2 and relativity, Impossibility of atomic energy Arhivirano 2025-08-04 na Library of Congress-u, arms race Arhivirano 2025-08-04 na Library of Congress-u (from Time magazine archives)
• FBI: FBI files—investigation regarding affiliation with the Communist Party
• American Institute of Physics: Albert Einstein Arhivirano 2025-08-04 na Wayback Machine-u includes life and work, audio files and full site as downloadable PDF for classroom use
• PBS PBS NOVA—Einstein
• Einstein's religious position Arhivirano 2025-08-04 na Wayback Machine-u